http://studio-tewhid.do.am/ posjetite našu novu web stranicu
  ABDULLAH B. OMER U VREMENU FITNE
 

ABDULLAH B. OMER U VREMENU FITNE PDF Ispis E-mail
Utorak, 14 Travanj 2009 05:02

Priredio: Sadik Turković

Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, bio je jedan od učenjaka među ashabima (drugovima) Allahovog Poslanika, alejhis-selam. Iako je bio veoma mlad u odnosu na starije ashabe, to ga nije spriječilo da bude jedan od članova njihovog savjetodavnog tijela. Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, postavio ga je za savjetnika šesterici članova šure... 

 od kojih je Osman, radijallahu anhu, izabran za halifu, nakon što je Omer, radijallahu anhu, uboden od strane Ebu Lu'lu'e el-Medžusija.

To je ashab koji je od svih najviše slijedio Allahovog Poslanika, alejhis-selam, u svim postupcima i svim okolnostima, pa makar se radilo i o najsitnijim stvarima, zbog čega je i postao prepoznatljiv među drugovima Allahovog Poslanika, alejhis-selam. Živio je u vremenu pojave prvih oblika fitne i nereda, svojim očima je gledao kako se velikani ovoga ummeta odnose prema njoj i kako su je u korijenu sasjekli. Vidio je kako se Ebu Bekr, radijallahu anhu, borio protiv otpadnika, kako je postupio Omer, radijallahu anhu, nakon što je izboden, bio je očevidac svih događaja koji su se desili u vrijeme Osmana, radijallahu anhu, koji je sve te nedaće strpljivo podnosio, koji je na kraju žrtvovao i svoju glavu samo da bi sačuvao ummet. Sve ove stvari – pored onoga što je zapamtio od Allahovog Poslanika, alejhis-selam o fitni – utjecale su da Abdullah, radijallahu anhu, zauzme ispravan stav naspram fitne, čime je zaštitio sebe i svoju porodicu, a  i one ljude koji su ga slušali. Prva od stvari koja upućuje na veliku mudrost Abdullaha b. Omera ogleda se u njegovom zadovoljstvu sa odlukom njegovog oca da se za halifu nakon njega izabere neko od članova šure, u kojem njemu ne pripada nikakav udio, on se zadovoljio ovom odlukom i nije prigovorio ocu što mu je uskratio hilafet. Ovo držanje jasno upućuje na iman i iskrenost Abdullaha b. Omera u pokornosti Allahu i Allahovom Poslaniku, alejhis-selam, koji nije težio ličnim prohtjevima.
 
Kada su Osmana, radijallahu anhu, opkolili buntovnici, Abdullah je požurio da pritekne u pomoć halifi, a sa njim je u Osmanovu kuću ušlo još nekoliko ashaba, među kojima je bio i Hasan b. Ali, radijallahu anhuma. Kaže Nafia', sluga Abdullaha b. Omera: ''Prilikom Osmanove opsade, Abdullah je ušao kod njega i u kući zatekao El-Mugiru b. El-Ahnesa, koji je rekao: 'Pogledaj šta ovi govore! Govore odrekni se hilafeta, kako ne bi bio ubijen!' Na to je Abdullah rekao Osmanu: 'Ako se odrekneš hilafeta, zar ćeš tada vječno na dunjaluku ostati?' Osman reče: 'Neću.' Abdullah uzvrati: 'Ako se ne odrekneš hilafeta, zar ti mogu nauditi nešto više od smrti?' Osman reče: 'Ne mogu.' Abdullah uzvrati: 'Zar su oni ti koji ti mogu uskratiti Džennet ili Vatru?' Osman reče: 'Ne.' Abdullah reče: 'Ja smatram da ne trebaš odbacivati ogrtač kojim te je Allah ogrnuo, pa da to postane običaj ljudima, kada god osjete prezir prema halifi ili imamu, ubiju ga.''' (Predaju prenosi Ibn Asakir, biografija Osmana, radijallahu anhu, str. 359.) 
Ovaj primjer govori o držanju Abdullaha b. Omera u vremenu fitne, njegovom ozbiljnom shvatanju hilafeta i važnost uloge koju ima muslimanski halifa i vođa. Njegovo suprotstavljanje buntovnicima i odbijanje da se udovolji njihovim zahtjevima, govori o jačini njegovog imana. Čvrsto slijeđenje Kur'ana i sunneta Allahovog Poslanika, alejhis-selam, u lahkoći, a i prilikom nedaća i iskušenja, jedini su garant čovjekovog uspjeha i spasa.
 
Kada je ubijen Osman, radijallahu anhu, i fitna se raširila, Abdullah se izdvojio od ljudi i nije bio među vojnicima nijedne od dvije skupine (na jednoj strani bila je vojska Alije, radijallahu anhu, a na drugoj strani bio je Muavija, radijallahu anhu, sa svojom vojskom), čak štaviše, napustio je Medinu i otputovao u Mekku u cilju da zaštiti svoju vjeru i da sačuva svoje ruke i jezik od muslimanske krvi i časti, držeći se u tome preporuke Allahovog Poslanika, alejhis-selam, o povlačenju i osami u vremenu fitne.
Svoje povlačenje i osamljivanje protumačio je sljedećim riječima: ''Naš primjer u vremenu ovih iskušenja i fitni je kao primjer jedne skupine koja se kretala poznatim putem, kad najednom nad njima se nadviše oblaci i tama te izgubiše put. Tada jedna skupina krenu na desnu stranu, a druga na lijevu i pogriješiše put, mi ostadosmo u iščekivanju sve dok Allah ne otjera od nas tamu pa ugledasmo stari put, prepoznasmo ga i krenusmo njim.'' Odbio je da se upušta u iskušenja od same njihove pojave, prilikom koje je ubijen Osman, radijallahu anhu, i na taj način je sačuvao sebe i svoju vjeru od fitni. Nikada nije podržao ubijanje muslimana, kada bi se ujedinili bio bi sa njima i dao bi prisegu onome sa kim su muslimani zadovoljni, a ako bi se razišli, povukao bi se od njih sve dok se ne ujedine. Tako kada su se ljudi složili da daju prisegu Muaviji, radijallahu anhu, i Abdullah mu je dao prisegu i bio je zadovoljan njegovim hilafetom.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, sačuvao je sebe, svoju vjeru, svoju čast i svoju krv u vremenu fitni i nereda zahvaljujući isključivo čvrstom slijeđenju kur'anskih i sunnetskih uputa u tajnom i javnom životu.
Kaže šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao: ''U globalu, svi sljedbenici sunneta ulažu koliko je moguće napora u pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, alejhis-selam, kao što kaže Allah: 'Bojte se Allaha koliko ste u mogućnosti' (At-Tegabun, 16).'' Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao je: ''Kada vam nešto naredim, uradite to koliko ste u mogućnosti'' (mutefekun alejhi). Većina njih zna da je Allah poslao Muhammeda, alejhis-selam, da popravi ljude kako u ahiretskom tako i u dunjalučkom pogledu. Većina ih zna da je Muhammed, alejhis-selam, naređivao na dobro i odvraćao od zla. Ako se radi o djelu u kojem ima dobra i lošeg, uzeli bi ono što prevladava. A ako se radi o djelu u kojem ima više štete nego koristi, tada bi ga ostavljali. Allah je poslao Poslanika, alejhis-selam, da ljudima donese korisne stvari, da ih upotpuni i da ukloni štetne stvari i umanji ih.
Allah naređuje ono u čemu je dobrobit kako za čovjekovu vjeru tako i za njegov dunjaluk.
To je ono što je želio Abdullah b. Omer napuštajući borbu u vremenu fitne, naređujući ukućanima i onima koji ga slušaju da se ne upuštaju u iskušenja.
Srce vjernika ne teži ka fitni, nego bježi od nje, dok srce munafika upija smutnje i nerede kao što spužva upija vodu.

 

 
  Svega je posjetilo 247636 visitatori (1039812 hits) qui!  
 
=> Vuoi anche tu una pagina web gratis? Clicca qui! <=
©2008- 2012 studio-tewhid.it.gg