http://studio-tewhid.do.am/ posjetite našu novu web stranicu
  Kako je propao hilafet
 

Kako je propao hilafet

E-mail Ispis PDF
Autor: Tadžussir Ahmed Haran       Prevela i prilagodila: Ehlimana Hardauš
 
Osmanska država bila je posljednja velika islamska zemlja. Pružala se na tri kopna: Aziji, Africi i Evropi. Štitila je islam u vrijeme kada su mu kršćanski Portugalci bili prijetnja sa jugoistočne strane, a Rusi sa sjeverne. Donijela je zastavu islama na Balkan i zbrisala sa lica zemlje bizantijsku državu osvojivši Konstantinopol 1453. godine, koji nakon toga postaje glavnom prijestolnicom islamske zemlje.
Osmanski sultani uspjeli su s islamom doći do kapije zapadne Evrope sa istoka, Beča, držeći ga pod opsadom dva puta. Crveno more stavili su pod svoju kontrolu i učinili tako islamskim zabranivši kršćanskim brodovima plovidbu njime, štiteći na taj način sveta islamska mjesta Mekku i Medinu od kršćanske blizine. Sultan Abdulhamid II, u vrijeme kada je osmanska država bila u teškom ekonomskom stanju, ponosno je odbio primamljivu ponudu cionista koji su na taj način htjeli da dobiju od njega dozvolu za jevreje da imigriraju u Palestinu.

Osmanska država je četiri puna stoljeća štitila islamsku zemlju. Bila je to sila od koje su neprijatelji islama strahovali, stoga je Evropa  nastojala svim  snagama da ukine hilafet, nekada to čineći diplomatskim, a nekada vojnim putem. Ovaj neprestani sukob između osmanske države i njenih evropskih neprijatelja doveo je do vanjskih i unutrašnjih političkih i ekonomskih uzroka koji su oslabili osmansku državu i bili uzrok početka njenog pada. Neprijatelji islama su, uz pomoć ljudi koji su imali udjela u vlasti tzv. saveza, uspjeli postepeno da oslabe hilafet, tako što su sljedbenici ‘’saveza’’ počeli zagovarati nacionalnu politiku Turske. Početak zavjere protiv halife dogodio se onog dana kada je Domovinsko udruženje Turske 1923. godine proglasilo Republiku Tursku i izabralo Mustafu Kemala za njenog prvog predsjednika, odvojivši politiku od hilafeta i učinivši tako halifu samo vjerskim simbolom, što je omogućilo Mustafi Kemalu (promijenio ime u Kemal Ataturk) uz pomoć sekularističkih turskih vođa, nekih evropskih zemalja i cionističke sile da ukine hilafet 2. marta 1924. godine čineći time najveću uslugu kršćanskoj Evropi. Mustafa Kemal je ukinuvši hilafet dobrovoljno sprovodio Lozanski sporazum iz 1923. godine po kojem se Turska obavezuje da će ispuniti četiri uvjeta za primirje:

1. prekid svih veza Turske sa islamom,
2. ukidanje hilafeta,
3. protjerivanje halife iz zemlje i konfiskacija njegove imovine,
4. aplikacija građanskog zakona umjesto šerijatskog.

Ataturk je ukinuo ministarstvo šerijatskog sudstva, vjersko obrazovanje, proganjao i ubijao vjerske službenike, kratko rečeno činio je sve što je imalo za cilj učiniti Tursku apsolutnom sekularističkom državom.

Pokret šejha Seida pokušao je da povrati hilafet i da ukine republiku i uspio bi u toj nakani – stigavši čak i do samog glavnog grada Turske, Ankare – da Mustafa Kemal nije raširio glasine da je to kurdski pokret koji želi da osnuje kurdsku državu i da nije svu žestinu usmjerio protiv pokreta tokom cijele 1925. godine, tako da je uspio da uguši otpor nakon strahovitog pokolja u kojem je poginulo pola miliona muslimana, zagovornika hilafeta.

Mustafa Kemal je otišao tako daleko u svojoj borbi protiv islama da je odredio i broj džamija, tematiku džumanskih hutbi, ukinuo šerijat, hidžretsko računanje vremena, vikend umjesto petkom zamijenio nedjeljom, arapsko pismo zamijenio latiničnim I zabranio ženama islamsku nošnju.

Posljedice ukidanja hilafeta:

1. ukidanje velike islamske države,
2. ukidanje države koja je okupljala i branila muslimane i širila islam,
3. ukidanje države od koje su strahovali Allahovi i njeni neprijatelji,
4. ukidanje države za koju su jevreji znali da im nema puta u Palestinu sve dok ona postoji.

Na ovo ćemo dodati otvaranje vrata pred zapadnjaštvom, svejedno radilo se o širenju njihovih običaja i kulture ili širenju kršćanstva, nastojeći da tako udalje muslimane od njihove vjere, ubacujući u njih sumnju da islam nije u stanju da se nosi sa sadašnjicom, i druge otrovne propagande čiji je glavni cilj bio uzdrmati samopovjerenje muslimana u njima samima i u njihovoj vjeri kako bi na taj način olakšali idejnu, političku i ekonomsku dominaciju nad njima i ostvarili kolonizatorsku hegemoniju nad islamskim zemljama, crpili njihova dobra i držali ih razjedinjene.

Po knjizi ‘’Hadiru el a`lemi el islam’’

Prvi put objavljeno: ponedjeljak, 02 Ožujak 2009 05:25
 
  Svega je posjetilo 248671 visitatori (1043178 hits) qui!  
 
=> Vuoi anche tu una pagina web gratis? Clicca qui! <=
©2008- 2012 studio-tewhid.it.gg