http://studio-tewhid.do.am/ posjetite našu novu web stranicu
  Savršenstvo Allahovog stvaranja: KOMARAC
 

Savršenstvo Allahovog stvaranja: KOMARAC

Email Ispis PDF
 
Ono što je o komarcima široko poznato jeste da oni sisaju krv i hrane se njom. Međutim, to u potpunosti nije tačno, zato što krv ne sisaju svi komarci, već samo ženke. Pored toga, značajno je znati da ženke ne sisaju krv zato što imaju potrebu za hranom, jer se i mužjaci i ženke komarca hrane nektarom iz cvijeća. Jedini razlog zašto ženke komarca, za razliku od mužjaka, sisaju krv, nalazi se u njihovoj potrebi za proteinima, koje pronalaze u tijelu drugih organizama i koji su im potrebni u razvoju svojih jaja. Drugim riječima, ženke komarca sisaju krv samo zato da bi zaštitili opstanak svoje vrste.

Ovaj razvojni proces predstavlja jedan od najčudnijih i najzanimljivijih vidova života komarca. Kratka priča o transformaciji od male larve do odraslog komarca, kroz mnoštvo različitih razdoblja, glasi:
Jaja komarca, koja tokom svog razvoja hranljive sastojke preuzimaju iz krvi, izležu ženke na vlažne listove ili suha jezera tokom leta ili jeseni. Ženka prije toga najprije detaljno ispituje teren uz pomoć osjetljivih detektora koji se nalaze ispod njenog trbuha. Kada nađe pogodno mjesto, ona počinje da leže svoja jaja. Jaja, koja su kraća od jednog milimetra, raspoređena su u nizu, bilo po grupama ili jedno po jedno. Neke vrste komaraca izležu svoja jaja na poseban način, tako što su spojena zajedno, pa imaju izgled splava. Neke od tih grupa sadrže oko 300 komada jaja.

Ova uredno poredana bijela jaja ubrzo, u toku samo jednog sata, počinju da tamne i postaju potpuno crna. Ova crna boja predstavlja zaštitu larvama, čineći da ne budu uočljive za druge insekte i ptice. Osim jaja, boja kože nekih drugih larvi takođe se mijenja u skladu sa njihovom okolinom, što im pomaže da se zaštite.
Larva mijenja svoju boju korišćenjem određenih faktora i pod dejstvom složenih hemijskih procesa. Nema sumnje, ni jaja, ni larve, ni ženka komarca nisu svjesni procesa koji se nalaze u pozadini mijenjanja boje tokom različitih razvojnih razdoblja u životu komarca. Nemoguće je reći da su ovi organizmi sami razvili ovaj sistem ili da je taj sistem slučajno nastao. Komarci raspolažu ovim sistemima od trenutka u kome su se prvi put pojavili.

SPECIJALNA KLIJEŠTA ZA PARENJE

Mužijak komarca, koji je dovoljno odrastao za parenje, koristi svoje antene, to jest organe čula sluha, da bi pronašao ženku. Mužjakove antene imaju drugačiju funkciju od onih kod ženke. Mala perca na krajevima njegovih antena veoma su osjetljiva na zvukove koje emituje ženka komarca. Pored seksualnih organa mužjaka komarca nalaze se produžeci, koji mu pomažu da uhvati ženku prilikom parenja u vazduhu. Mužijaci komarca lete u grupama koje izgledaju kao oblaci i kada ženka komarca uleti u tu grupu, mužijak koji uspije da je uhvati pari se sa njom u letu. Parenje ne traje dugo i mužjak komarca nakon parenja se vraća u grupu. Od tog trenutka, ženki komarca je potrebna krv za razvoj jaja.

IZLAZAK  IZ  JAJETA

Kada se završi period inkubacije, larve, skoro istovremeno, počinju da izlaze iz jaja. Larve, koje se neprekidno hrane, veoma brzo rastu. Uskoro im koža postaje pretjesna i ne dopušta im da dalje rastu. To je znak da je došlo vrijeme za prvu promjenu kože. U ovoj fazi, tvrda i krhka koža lahko puca. Prije nego što larva komarca u potpunosti kompletira svoj razvoj, ona svoju kožu više od dva puta promjeni.
Metod koji larve koriste za hranjenje je zaista očaravajući. Larva sa svoja dva lepezasta nastavka pravi male vrtloge u vodi, čineći tako da se bakterije i drugi mikroorganizmi kreću u pravcu njenih usta. Način disanja larvi, koje se nalaze položene u vodi, odvija se pomoću vazdušne cjevi koja podseća na cjev koju koriste ronioci. Ljepljivi rastvor koji se izlučuje iz njihovog tijela sprječava vodu da uđe u otvore za disanje. Ukratko, ovaj organizam preživljava pomoću mnoštva preciznih i međusobno povezanih mehanizama. Ako ne bi imala cjev za vazduh, larva ne bi mogla da preživi; ako ne bi imala sistem za izlučivanje ljepljivog rastvora, njena vazdušna cijev napunila bi se vodom. Nastanak ova dva istema u dva različita vremenska razdoblja prouzrokovao bi smrt insekta u toj fazi. To pokazuje da je komarac dobio sve sisteme odjednom, to jest, da je bio stvoren.
Larve mjenjaju svoju kožu više puta. Posljednja promjena kože razlikuje se od ostalih. U toj fazi, larve prolaze kroz posljednji stadijum svog sazrijevanja, kroz "stadijum lutke". Ljuštura koju nose postaje veoma tijesna. To pokazuje da je vrijeme da larve izađu iz svojih ljuštura. Iz ljušture izlazi toliko drugačije stvorenje pa je zaista teško povjerovati da su u pitanju dva različita razvojna razdoblja istog organizma. Kao to smo mogli zapaziti, ovaj proces transformacije previše je složen i delikatan da bi bio oblikovan bilo od strane larve li od ženke komarca.
Tokom ove posljednje faze transformacije, životinja se suočava sa opasnošću da se uguši, pošto njeni otvori za disanje, koji u obliku vazdušnih cijevi vire iznad vode, postaju zatvoreni. Međutim, u ovoj fazi, disanje se više neće odvijati preko ovih cijevi, već uz pomoć dvije nove cijevi koje izrastaju na prednjem djelu tijela insekta. To je razlog zbog koga ove cijevi izrastaju do površine vode, prije nego što nastupi promjena kože. Komarac u čahuri lutke sada postaje zrela jedinka. On je spreman za let sa svim svojim organima kao što su antene, surlica, noge, krila i velike oči.
Čahura lutke puca na vrhu. Najveći rizik u toj fazi ogleda se u prodiranju vode u čahuru. Međutim, mjesto na vrhu čahure na kome počinje pucanje prekriveno je specijalnom ljepljivom tečnošću koja glavu komarca štiti od dodira sa vodom. Ovaj trenutak je izuzetno važan. Pošto čak i najblaži vjetar može izazvati njegovo uginuće upadanjem u vodu, komarac stoji na vodi pomoću svojih nogu dodirujući samo površinu vode. On to odlično izvodi.
Kako je prvi komarac došao u posjed "sposobnosti" da prolazi kroz takve transformacije? Da li je larva mogla da "odluči" da se transformiše u komarca trostrukim mijenjanjem svoje kože? Apsolutno ne! Sasvim je očigledno da je od  strane Tvorca ovaj mali organizam već bio posebno stvoren na takav način.

Kako komarac vidi spoljni svijet

Komarci su opremljeni izuzetno osjetljivim receptorima za toplotu. Oni raznovrsne stvari oko sebe zapažaju pomoću toplote. Pošto njihovo opažanje ne zavisi od svjetlosti, komrac vrlo lahko može da otkrije krvne sudove čak i u mračnoj sobi. Njihovi receptori za toplotu su dovoljno osjetljivi da lahko odrede razliku u temperaturi i manju od jednog hiljaditog stepene Celzijusa. Komarac ima oko stotinu očiju. Pošto su oči složene one su smještene na vrhu njegove glave.

I od malog  ima manje

Na komarcu su otkriveni veoma mali organizmi i oni na njemu žive kao paraziti. Vidimo da i pored izuzetnih sistema kod komaraca, kao što su razmnožavanje, ishrana, disanje i crikulacija krvi, koji predstavljaju samo mali dio koji smo ovdje analizirali, i ova buha posjeduje svoje složene sisteme i organske finkcije. Tako možemo bolje razumjeti mnoštvo primjera Božijeg stvaranja.

 

NEVJEROVATNA TEHNIKA SISANJA KRVI

Tehnika "sisanja krvi" koju komarac koristi zavisi od složenog sistema u kome izuzetno složene strukture jedinstveno djeluju.
Kada se komarac spusti na svoju metu, on uz pomoć usana na svojoj surlici prvo ispituje mjesto. Njegova žaoka u obliku igle zaštićena je specijalnim slojem koji se skida tokom procesa sisanja krvi.
Komarac ne buši kožu, kao što se misli, prilikom zabijanja svoje surlice u kožu. Glavni zadatak sada ima gornja vilica, koja je oštra kao nož, kao i donja vilica na kojoj se nalaze zubi savijeni unazad. Komarac pomjera svoju donju vilicu napred kao testeru i uz pomoć gornje vilice zasijeca kožu. Kada žaoka, ubačena kroz zasjek na koži, dospe do krvnog suda, završen je proces probijanja. Sada je došao trenutak da komarac upije krv.  
Međutim, kao što znamo, najmanja povreda krvnog suda pokreće ljudsko tjelo da luči enzim koji izaziva zgrušavanje krvi i prekida njeno isticanje. Ovaj enzim može da stvori problem komarcu pošto će ljudsko tijelo reagovati zbog rupe koju je otvorio komarac, tako što će se na tom mjestu krv odmah zgrušati, a rana se zaliječiti. To znači da komarac ne bi mogao da izvuče ni malo krvi.
Međutim, komarac uspješno riješava i ovaj problem. Prije nego što počne da upija krv, komarac ubrizgava specijalnu tečnost koja se luči u njegovom tijelu, u procjep otvoren u dijelu organizma koji je napadnut. Ta tečnost neutrališe enzim koji izaziva zgrušavanje krvi. Tako komarac upija krv koja mu je potrebna, oslobođen problema koji stvara zgrušavanje. Svrab i otok koji nastaju na mjestu komarčevog uboda prouzrokovani su delovanjem te tečnosti koja sprečava zgrušavanje.
Ovo je očigledno jedan izuzetan proces koji nameće nekoliko pitanja:
1.) Kako komarac zna da u ljudskom tijelu postoji enzim za zgrušavanje?
2.) Za proizvodnju i izlučivanje ove tečnosti u njegovom tijelu, koja neurališe ovaj enzim, potrebno je da komarac poznaje hemijsku strukturu ovog enzima. Kako je to moguće?
3.) Čak i kada bi nekako došao do tog saznanja, kako je moguće da komarac pokrene proces lučenja tečnosti u svom tijelu i stvori "tehničku opremu" potrebnu za njeno transportovanje prema surlici?
Odgovor na sva ova pitanja je jasan: komarac nema mogućnost da stvori bilo šta od ovoga. On nema potrebnu mudrost, ni poznavanje hemije, niti "laboratorijske" uslove za proizvodnju potrebne tečnosti. Ono o čemu ovdje pričamo jeste samo komarac, dugačak nekoliko milimetara, bez svesti i mudrosti, i to je sve!
Sasvim je jasno da je Bog, "Tvorac  neba i zemlje, mora i svega što je u njima", stvorio i komarca i čovjeka, i obdario komarca takvim izuzetnim i čudesnim osobinama.
 
  Svega je posjetilo 248624 visitatori (1042845 hits) qui!  
 
=> Vuoi anche tu una pagina web gratis? Clicca qui! <=
©2008- 2012 studio-tewhid.it.gg